Ničija cesta ničija zemlja
Srijeda, 20 Siječanj 2010 12:01

Cesta koja prolazi kroz Lisice, Vašaroviće i Grab duga je oko 8 km, a proširena i afsaltirana prije 35 godina. Dakle, u vrijeme „mraka“. Povećanjem broja vozila postala je vrlo prometna a zbog političkih promjena povezuje nas izravno sa susjednom RH.Vremenom se njezin lokalni karakter mijenja u prometnicu šireg značenja. Ovo iznosimo zato što se ta dionica ceste godinama vrlo slabo održava. To se vidi prema broju i veličini rupa na cesti, zbog čega vozači, izbjegavajući velike rupe, prisiljeni su prelaziti u suprotni trak ceste i tako ugrožavaju i sebe i druge u prometu, a posebno školsku djecu.

Osim brojnih rupa na cesti su velika oštećenja rubnih dijelova duž cijele trase jer je postavljanjem podzemnog telefonskog kabela s jedne strane ceste i vodovoda s druge strane ceste kolnik sužen na mjestima više od jednog metra. Ta oštećenja nisu kvalitetno otklonjena. Bezuspješno smo više puta upozoravali „nadležne“ da nešto učine ali rezultata dosada nije bilo. Ovom cestom svakodnevno prolaze neki federalni zastupnici i općinski vijećnici i, nažalost, nisu uspjeli riješiti ovo pitanje. Na usmena pitanja čija je cesta i obveza održavanja nema pravog odgovora, a rupe na cesti su sve dublje i šire poslije svake kiše. Najčešći je odgovor da nema DRŽAVE, a mi znamo da države ima kad se pri registraciji vozila naplaćuje održavanje cesta, a nema države kad se treba održavati cesta. Tipično balkanski! Zato smo mi mještani primorani samoinicijativno betonirati rupe na putu. Očekujemo da će nas netko tužiti sudu zbog samovolje što bi bilo dobro da se konačno sazna tko je dužan i nadležan za održavanje naše ceste. Treba li čekati novi smrtni slučaj da bi se pokrenuli? Nadamo se da će naša cesta konačno dobiti značenje prometnice bar regionalnog karaktera.

 

 

 

Mještani sela Lisice, Vašarovići, Grab i Orahovlje

 

 

Povijest

Kruševo


Mjesto ubojstva na Kruševu gdje se sada nalazi spomen-obilježje (dan nakon ubojstva)


Komemoracija za ubijene Blaža Kraljevića i osam njegovih prijatelja pred zgradom stožera HOS-a u Ljubuškom ( 11. kolovoz 1992.)


Da se ne zaboravi mjesto zločina - tek urađen spomenik na Kruševu 1993.god