Među današnjim političkim strankama u Hrvatskoj, Hrvatska stranka prava je najstarija politička stranka u modernom smislu. Počela je postojati od 26. lipnja 1861. godine kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva.

U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak u kojem pogiba E. Kvaternik, vodeći članovi bivaju zatvarani... Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. godine u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem dr. A. Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za pravaško političko djelovanje. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon smrti A.Starčevića, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. No nakon tragičnog ulaska Hrvatske u državni zajednicu sa Srbijom 1918., sve frakcije odumiru, a ostaje samo Hrvatska stranka prava (HSP). U Zagrebu je 01. ožujka 1919. godine objavljen Republikanski program HSP, kojeg su potpisali predsjednik HSP dr. V. Prebeg i tajnik dr. A. Pavelić. S time počinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost.

Nakon propasti NDH 1945.godine te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini. Ipak, 25. veljače 1990. godine na Obnoviteljskom saboru u Zagrebu, grupa pravaša obnavlja HSP i donosi Temeljna načela.

HSP je u samom početku velikosrpske agresije organizirala HOS za obranu Hrvatske, pruživši time izravnu potporu obrambenim naporima hrvatske države. Od tada, Hrvatska stranka prava je parlamentarna stranka te je ostala dosljedna u svojoj državotvornoj politici.

Danas je HSP profilirana kao neo-konzervativna stranka.